Stručno je ključno!

Na savremenom i promjenjivom tržištu rada, potražnja za kvalitetnim kuvarima i konobarima je u stalnom porastu. Ova zanimanja su izuzetno cijenjena i profitabilna,pogotovo ukoliko ste u prilici da ih učite od najboljih.

Oni koji odluče da se obrazuju u Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi i da steknu zvanje kuvar ili konobar,imaće priliku da uče od profesionalaca u ovom poslu. U tekstu koji slijedi predstavljamo nastavni kadar naše škole,njihova iskustva,savjete,kao i lične razloge za odabir i bavljenje ovim vrlo zanimljivim i kreativnim vještinama.

“Bilo je dovoljno samo par časova praktične nastave da se uvjerim da sam napravio pravi izbor pri odabiru srednje škole”,započinje svoju priču profesor kulinarstva, Miodrag Markoč. Nakon završene osnovne škole “Meksiko” u Baru, odlučio je da upiše smjer tehničar kulinarstva. S obzirom da u Baru tada nije postojala škola sa tim obrazovnim programom,morao je svakodnevno da putuje do Budve gdje je pohađao Srednju mješovitu školu “Danilo Kiš”. Ni napor putovanja nije mu teško padao, jer je već tada znao da će kulinarstvo biti njegov životni poziv. “Ljubav prema kulinarstvu iz godine u godinu je rasla,pa je sljedeći očekivani korak bila Visoka hotelijerska škola u Beogradu- smjer gastronomija. Tokom studiranja imao sam priliku da radim u renomiranim hotelima, kao što su “Hayat”,“Intercontinental”, “ Avala”, “Bianca” i drugi. Iskustvo koje sam stekao tokom studiranja i prakse dalo mi je još veći podstrek za rad i probudilo u meni želju da istražujem i upoznam svaki kutak gastronomije. Posebno me je privukla italijanska kuhinja sa svojom veličanstvenom jednostavnošću koja je čini najpopularnijom i najpoznatijom u svijetu,” kaže ovaj mladi profesor i dodaje: “Baveći se ovim poslom bio sam u prilici da upoznam mnoge poznate ličnosti, koje su bile oduševljene specijalitetima koje sam pripremao, što me je posebno radovalo i na što sam veoma ponosan.”

Entuzijazam, sloboda i kreativnost koju profesija kuvara nosi sa sobom,bili su presudni činioci koji su opredijelili i profesoricu Anđelu Globarević da izabere kulinarstvo za svoj životni poziv. Kao jednoj od najboljih učenica tokom srednje škole, pripala joj je čast da ode na Olimpijadu kuvara u Njemačkoj, što je bilo veoma vrijedno i korisno iskustvo. Tokom studiranja praksu je pohađala u raznim hotelima,u zemlji i inostranstvu ( Hotel „Astorija“ u Slovačkoj, Hotel „Raivola“ u Sankt Petrburgu).
“Upoznala sam rusku i slovačku kuhinju i njihove specijalitete,kao i njihov narod i kulturu. Nakon povratka u Crnu Goru radila sam u Hotelu „Aleksandar“ i Hotelu „Ramada“, gdje sam takođe stekla dosta znanja o internacionalnim kuhinjama,koje su me uvijek najviše privlačile. Rad u prosvjeti mi je posebno zanimljiv,jer mi pruža mogućnost da sve što znam prenesem na svoje učenike i da u njima probudim ljubav prema kulinarstvu.”

Da je kulinarstvo poziv kojem se mora pristupiti sa velikom ljubavlju i interesovanjem slaže se i profesorica Dragana Raičević.

“Moj odabir poziva bio je motivisan isključivo velikom ljubavlju prema toj oblasti. Iako je u tim godinama teško znati da li ste napravili pravi izbor, danas sam ponosna na svoju odluku,ali i na hrabrost koju sam time pokazala. Naime,ranije su se svršeni osnovci vrlo teško i pomalo stidljivo odlučivali za ovo usmjerenje. Gotovo po pravilu poziv kuvara pripadao je samo učenicima sa lošijim uspjehom. Iako sam kao odlična učenica imala široku mogućnost izbora,velika ljubav prema kulinarstvu bila je presudna i srećom odvela me je na pravi put. Ono što me posebno raduje je to što se situacija,u odnosu na vrijeme kada sam ja upisala srednju školu,dosta izmijenila,pa danas ovom pozivu,koji je postao vrlo tražen i profitabilan, pristupaju samo vrlo dobri i odlični učenici”, zapaža profesorica Raičević. Nakon završenih studija, radnu karijeru je započela u hotelu “Crna Gora”,gdje je proširila svoje znanje,ali i bila u prilici da učestvuje na prestižnim takmičenjima,sa kojih je donosila mnoge nagrade,odlikovanja i priznanja. Nakon nekog vremena, pružena joj je mogućnost da se okuša u prosvjeti, gdje se i zadržala. Vikende koristi za stručno usavršavanje radeći u restoranu,za dodatnu nadoknadu. To joj pomaže da prati sve inovacije u sferi gastronomije.
“Moja preporuka za sve one koji imaju volje i afiniteta ka ovoj profesiji,jeste da bez dvoumljenja upišu ovaj smjer. Iako zahtijeva dosta truda i odricanja, kulinarski posao je veoma dinamičan i kreativan. Crna Gora je atraktivna turistička destinacija, što znači da kuvari uvijek mogu naći svoje radno mjesto u nekom od hotela i restorana. Posebno je interesantno angažovanje na kruzerima,koje je veoma dobro plaćeno. Bez obzira na to gdje će naći zaposlenje,jedno je sigurno-za one koji su spremni da uče i da se usavršavaju uspjeh je neizostavan.”

Poznati kuvar sa višedecenijskim iskustvom, Nikola Jović, kao glavnu prednost bavljenja kuvarstvom ističe mogućnost rane ekonomske samostalnosti. “Ovo je posao od kojeg može lijepo da se živi. Jako je važno da se mladi ljudi što ranije osamostaljuju od roditelja i da zasnivaju svoje porodice,a baveći se ovim poslom mogu sebi osigurati materijalni prihod sasvim dovoljan za pristojan i lijep život”.
Pozitivnu orijentaciju prema ovom zanimanju kod učenika podstiče i profesor Tihomir Dimitrijević,koji naglašava važnost praktične nastave za usvajanje što raznovrsnijih znanja. “Dobar kuvar mora da uči cijelog života,da voli svoj posao i da bude veoma uporan. Mjerilo njegovog uspjeha je zadovoljan gost. Svakom jelu treba dati lični pečat i u tome je tajna ove vještine”,kaže profesor Dimitrijević,iza kojeg je duga i bogata kulinarska karijera.

Reputacija ugostiteljskog objekta zavisi ne samo od specijaliteta koji se u njemu pripremaju,već i od načina i spretnosti njihovog posluživanja. Stoga je dobar konobar nezamjenjiva karika i lancu uspješnog poslovanja. Svjedoci smo da nije rijetka pojava da se kao konobari angažuju lica kojima to nije profesionalno opredjeljenje. Kao prestižna turistička destinacija moramo voditi računa o tom segmentu turističke privrede, jer su upravo konobari prvi “ambasadori” neke zemlje u susretu sa stranim gostima. Ni jedan ozbiljan poslodavac ne bi smio sebi dozvoliti da posao konobara obavlja lice koje nema stručnu kvalifikaciju za to.

“Zanimanje konobara zahtijeva poznavanje bontona i opšte kulture, zatim prijatnost u ponašanju, komunikativnost, urednost i ljubaznost,a sve to su vještine koje se stiču i uče kako u školi,tako i na praktičnoj nastavi kod poslodavaca”,kaže profesor restoraterstva Marko Spičanović. Na osnovu svog višedecenijskog iskustva u ugostiteljstvu,on tvrdi da uprkos oskudici slobodnih radnih mjesta, dobri konobari će uvijek biti traženi i za njih će uvijek biti posla. “Od dobrog konobara,koji “umije” sa gostima, zavisi trajanje i renome ugostiteljskog objekta”,dodaje on.
I profesor restoraterstva, Dejan Bajić naglašava da je ugostiteljstvo osnova turizma i njegova najprofitabilnija komponenta. “Ugostiteljstvo je jedno od najtraženijih zanimanja u Evropskoj uniji i jedno od najbolje plaćenijih u svijetu. Zbog svoje dinamičnosti i raznovrsnosti veoma je privlačno mladima koji vole izazove, nova saznanja i poznanstva. Lijepo ponašanje, elegantno odijevanje, poznavanje stranih jezika, umjeće komunikacije i interesantno kazivanje tradicije,neki su od najvažnijih segmenata ove profesije”,zaključuje profesor Bajić.

Tokom srednjeg obrazovanja u našoj školi učenici stiču znanja i veštine iz oblasti kulinarstva i restoraterstva, koja im omogućavaju uspješno uključivanje na tržište rada,ali i dalje profesionalno usavršavanje. Da su neki od njih čak i tokom školovanja obučeni za samostalan rad,kojim ostvaruju veoma solidne prihode, svjedoče brojni primjeri naših učenika.

Nadamo se da će osnovci prepoznati mogućnosti koje nudi stručno obrazovanje u ugostiteljstvu i na vrijeme iskoristiti šansu za upis na neki od ponuđenih obrazovnih programa.